Trgovačka i komercijalna škola "Davor Milas"

(petak 2. prosinca 2016.)

Bio je to zanimljiv, uzbudljiv i vrlo dinamičan Projektni dan u kojem su sudjelovale sve kreativne snage naše škole i i svi široj javnosti skriveni poduzetnički potencijali naših učenika, suradnika i profesora.  Sve je prštalo od pozitivne energije, kreativne domišljatosti i prezentacijske raznolikosti. 

Bio je to jedan novi iskorak i kvalitativni pomak u otkrivanju novih oblika nastavnog djelovanja, promicanja pozitivnih vrijednosti i sadržaja koje su kreirali naši učenici uz stručnu i logističku  podršku ravnateljice Sandre Brajnović, voditeljice projekta Tatjane Petrač i svih nastavnika i djelatnika. Zanimljivo je da se kreativna groznica proširila i na pomoćno osoblje škole pa su se u cijelu priču uključile i naše spremačice i domar. Uloženo je puno truda i dodatnog rada, a pripreme su počele krajem jedanaestog mjeseca. Nakon svega možemo mirno reći: "Vrijedilo je!" Dovoljno je bilo vidjeti osmjehe i radost na licima naših učenika koji su ovo prepoznali kao novu vrijednost kojoj bi škola trebala težiti i nisu bila rijetka pitanja: "Kada ćemo ovo ponoviti?" i "Zašto nam i svakodnevna nastava ne bi ovako izgledala?" Nije li to baš dokaz da bi se nova obrazovna paradigma, koja je proklamirana u elementima kurikularne reforme, trebala temeljiti baš na ovakvim oblicima i elementima rada koji slijede iskustva stvarnoga života. Može li učenik koji je sudjelovao u radionici izrade ekološkog sapuna ikad zaboraviti tajnu nastanka toga svakodnevnog proizvoda i ne razumjeti kemijske procese koji se pri tom događaju? Ili, hoće li učenik posegnuti za nezdravim čipsom u trgovini ili će samostalno izrađivati zdravi čips od jabuka jer je to naučio u radionici i cijelu svoju obitelj razveseliti jednom novom, zdravom, ekološki prihvatljivom i jeftinom poslasticom? Da ne govorim o različitim poduzetničkim sadržajima, dobrim i stručnim savjetima iz svijeta komercijalnog poslovanja, matematike, stranog jezika, poslovne psihologije i praktičnih trgovačkih vještina. Dobro je poznavati  kompliciranu pedagošku terminologiju i zamršenu obrazovnu strategiju, ali je nepotrebno izmišljati toplu vodu, ta zdrav razum je ipak naš najbolji učitelj. Najbolje se ipak uči kad učenici u kreativnom zanosu zaborave na vrijeme, a nastava im izgleda kao najbolja zabava. Upravo se to odvijalo pred našim očima. SVAKAKO TREBA PONOVITI!

Ivica Mršo, pedagog